LOGOPEDIJA, MATEMATIKA, UČENJE i SilabuS 

Poteškoće govora, čitanja i pisanja, u svijetu i kod nas, već su dobro poznate kako znanstvenicima (razvojnim neurolozima, neuropsiholozima, neurolingvistima, psiholozima, logopedima, učiteljima i drugima) tako i široj javnosti. Termine dyslexia i dysgraphia čuli su i prosječno obrazovani ljudi.
O acaculi-ji i dyscalculi-ji, specifičnosti poteškoća učenja matematike, tipologiji i uzrocima poremećaja, međutim, malo se zna, a pogođenih je mnogo. Čak što više, uobičajen je društveni stav koji te teškoće prihvaća, tolerira i opravdava.
Nije teško sresti uvažene intelektualce koji ne skrivaju svoju potpunu nekompetentnost u metematici.
Nije malen broj školaraca koji bježe od matematike, na silu se i s mukom bori s njom i ne voli je. Među strahovima i tjeskobama, matofobija zauzima sve značajnije mjesto. Istovremeno, matematika, “kraljica znanosti” i dalje, s pravom ostaje nezaobilazna kao jedan od najvažnijih predmeta u školi.
U čemu je stvar? Što se zapravo događa i što se može napraviti?
SilabuS daje jasan i nedvosmislen odgovor.
Može se napraviti mnogo.
Odgovor je nastao promatranjem djece s raznim, manjim i većim poteškoćama, u radu i kontinuiranoj komunikaciji s njima te istraživanjem vrste i uzroka tih poteškoća. Jasno je da se promatranjem odstupanja, otklona i problema upoznaje pravilo, u ovom slučaju potrebni, prirodni i normalni razvoj matematičkog mišljenja.
SilabuS ne pruža repeticije. SilabuS pruža dijagnostiku i terapiju poteškoća, vrši primarnu prevenciju i čak što više potiče, oblikuje i kreira buduće matematičke talente.
Kako?
Za početak kroz LOGOPEDSKO-MATEMATIČKI KABINET, a kasnije kroz druge slične oblike na
način igraonica, radionica i učionica, u skladu s najmodernijimn i najnovijim znanstvenim dostignućima,
malo poznatim u svijetu, a kod nas posvema nepoznatim, radilo bi se individulano i u manjim grupama od
nekoliko djece, sljedeće:
- dijagnostika i terapija poteškoća
- izrađivanje novih didaktičkih sredstava za potrebe kabineta neophodnih za razvijanje bazičnih matematičkih koncepata
- utemeljenje nove metodike rada
- Dijagnosticira se cjelokupna kognitivna spremnost za učenje matematike uključujući i dijagnosticiranje stupnja i vrste svih vidova senzomotorne, vizualne i auditivne percepcije i pažnje. (nepostojeće u nastavi)
- Analizira se matematička osobnost učenika uz prilagođavanje metoda. Stil poučavanja prilagođava se stilu učenikova učenja. (nepostojeće u nastavi)
- Koristi se vizualizacija i holistički pristup uz obilje didaktičkog materijala za kvalitetno povezivanje koncepata uz konstruktivne igre, manipulativne materijale i izradu modela. (zanemarivano i neadekvatno provođenje u nastavi)
- Testira se stupanj usvojenosti predmatematičkih vještina što terapija nadoknađuje. (nepoznato u nastavi)
- Razvijaju se lingvistički i matematički prediktori: razvrstavanja, uspoređivanja i ujednačavanja, nizanja i održavanja redoosljeda, slijeđenja uputa u više koraka, orjentiranja i organiziranja u prostoru,
vizualizacije, vizualnog grupiranja, prepoznavanja obrazaca, procjenjivanja, deduktivnog i induktivnog mišljenja, analogije i dr. (nerazrađeno u nastavi)
- Testira se i razvija matematički jezik kroz razgovor, kroz vježbe lingvističkog oblikovanja, kroz prevođenje matematičkog jezika u svakodnevni i obratno, kroz oblikovanje i razvijanje simboličkog jezika kroz verbalizaciju. (nepostojeće ili neadekvatno primjenjivano u nastavi)
- Razvijaju se svi stupnjevi poznavanja matematike: koneceptualni, lingvistički, proceduralni i
komunikacijski. (nerazrađeno i neadekvatno primjenjivano u nastavi)
SVE TO UZ POMOĆ SilabuS DIDAKTIČKIH SREDSTAVA.
Iz naprijed rečenog, mada ukratko, naziru se drugačiji stavovi prilaženja problemima učenja, a što se tiče društvene koristi ovih akcija jasno je da se vrši primarna prevencija problema. Ipak, isto tako, i još kraće rečeno, te aktivnosti imaju sljedeće osobine:
Metoda rada bila je prirodna, komunikacijska i polazi od onoga što dijete može i što jest.
Podučavatelj je samo usmjeravatelj aktivnosti koje se odvijaju kroz rad s raznovrsnim sredstvima uz variranje metoda.
Oblikovanje i razvijanje unutrašnjeg stava voditelja prema radu trebala bi biti stalna svijest o tome da dijete posjeduje priprodnu sklonost učenju i da mu je ono užitak i radost.
Čitav Program temelji se na uvjerenju da je:
- učenje prirodna ljudska sklonost
- da se matematičko mišljenje razvija kako se i čovjek razvija
- da postoje i trebaju postojati različiti putevi i načini učenja svega pa i matematike
- da postojeći unificirani programi koliku razvijaju toliko i produciraju poteškoće
- da je sprječavanje poteškoća u učenju matematike primarna prevencija budućih
poremećaja u ponašanju i u životu
- da je nedostatak radosti u učenju znak greške u procesu
- da je došlo vijeme kada treba razlikovati acalculiu i dyscalculiu od nespecifičnih teškoća učenja matematike kao što smo donedavno trebali učiti razlikovati dyslexiu i dysgraphiu od ostalih poteškoća čitanja i pisanja
- da se moraju i mogu mobilizirati snage koje ne postoje ni u programima ni u udžbenicima, ali postoje u nama koji smo s djecom u direktnom kontaktu.