Još za vrijeme ratnih stradanja dječak iz 3. razreda s teškim potresom mozga i s potpunim zaboravom čitanja, pisanja i računanja nakon dvadesetak seansi (oko 4 mjeseca) nastavlja školovanje i danas je u srednjoj informatičkoj školi vrlo dobar đak.

OŠ "Meje", Split

Josip Rajevic, suradnik, Studio 9
info@silabus.hr

Misli

Mnoge prođu nezapaženo
kao da nikada nisu bile
poput ljudi
neke su gnijezda svile u glavama i stoje
a neke se boje sletjeti
dok druge ne znaju nego letjeti
i roje se muhe gluhe
i znoje se neke kao ruke
i poznaju trud i kušale su muke
Mnoge na teškom putu do slova
postanu teže od olova
ne mogu teći
ne mogu naći prave riječi
da ih ponesu u rijeku
a mnoge ne pitajuć ni kako ni zašto
teku i teku nepromjenjene
Neke su plačne neke su mlačne
mnoge su hude
neke su bučne neke su mučne
mnoge su lude u svojoj želji da budu zvučne
i da se čuju
da budu jake dugo se kuju
i da se vide
da budu drage i da se svide
Neke od misli ne bi da jesu pa leže negdje duboko u mesu zarijene
kožom i odjećom zavijene
ko da ih nema
a mnoga od njih samo drijema
da u nekoj vreloj noći skoči
i kao suza probije oči
ili ko jecaj propara grlo
krvlju namoči
Zbog njih su mnogi patili dugo
danju i noću uporno kisli
plovili hrabro lomili kosti
na cilju svisli
a more onih nebrojenih
nigdje drgdje ni bili nisu
nego u misli

ULOMCI  GOVORA O GOVORU

Govorom ti samo sebe mogu kazivati
zazivati te da me kušaš
govorom ti samo sebe mogu darivati
skrivati se iza onog što slušaš
dok zapomažem
govorom samoj sebi pomažem
 

Govora se bojim govorom svojim
bojazan daleku krojim
istinu neku bojim u boje
koje stoje u duboko u zvuku
gdje stostruku muku
preplavljuje pjesma
 

I sve što kažem laž je pusta
ako ne zvoni ta zgrada gusta
ko misa jutarnja preplavi glavu
i prepuni usta
 

Govor je ljubav govor je duša
i tko ga sluša napetih bubnjića
tisuće priča čuje
tisuće priča naslućuje
u ritmu neba i ritmu groba
čudesna doba snuje

                                                                          Nata Labus-Radas